STOŠIJA ZRINSKI
Dwelling Place

Dwelling Place je kontinuirano koreografsko istraživanje koje proučava mogućnosti izražavanja kroz žanr urbane fantastike. Razvoj rada započeo je tijekom studija na London Contemporary Dance School, gdje se početno istraživanje usredotočilo na atmosferu, imaginaciju i narativ kroz pokret. Dosad su nastala dva solo rada suvremenog plesa ili epizode ovog istraživanja. U oba rada izvođačica neočekivano nailazi na mjesto koje djeluje drugačije od svoje okoline – obilježeno misterijem i nadrealnom tišinom. Inspiriran trenucima neobične tišine unutar užurbanih urbanih prostora, rad se povezuje sa žanrom urbane fantastike, žanrom koji je autorici posebno blizak. Projekt se nastavlja razvijati kroz koreografske metode istraživane tijekom programa ChoreoLab na Trinity Laban Conservatoire of Music and Dance, uključujući procese koji se kreću od pokreta prema idejama ili pričama, i obrnuto – od ideja i priča natrag prema pokretu.

Stošija Zrinski plesna je i multimedijalna umjetnica, koreografkinja i glumica iz Zadra, sa sjedištem u Londonu. Magistrirala je suvremeni ples na London Contemporary Dance School, a diplomirala modni dizajn na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Autor je plesnih sola i grupnih koreografija uključujući Travelogue, Dwelling Place i 18 Degrees Below the Horizon te je surađivala s kazalištima i organizacijama kao što su Kazalište Budilica, SAVVY Theatre, 4 Kingdoms Adventure Park, Coddiwomple Theatre, Chessington World of Adventures Resort i Zadarskim plesnim ansamblom. Vodi plesne radionice za djecu i odrasle za različite organizacije u Hrvatskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu.

Andreja Lauš
SIDRO

Izvođač: Andreja Lauš

Koreografska podrška: Josipa Štulić

Glazba: Aphex Twin – #3

Izvođačica, inspirirana pokretima otpora u tijelu, istražuje osjetilo dodira kao polazišni motiv i glavni pokretač plesnog izraza. Bavi se pitanjem kako se tijelo kreće i što proizvodi kad znamo da smo dovoljni i nježni prema sebi. Kako se ponašamo kad smo usidreni u tijelu i osjećamo se sigurno? Inspirirana knjigom Deb Dane izvođačica uzima stih “Želim otploviti, ali ne i izgubiti se”.

Andreja Lauš prvostupnica je francuskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Zadru. Trenutno je na diplomskom studiju Odjela za povijest umjetnosti, konzervatorski i muzejsko-galerijski smjer. Zadnjih šest godina pleše u studiju Zadarskog plesnog ansambla pod vodstvom Korine Oltran, Josipe Štulić, Nataše Kusture i Sanje Petrovski. Dvije godine trenirala je moderni balet u plesnoj udruzi Pirueta pod vodstvom Vinke Zekić. Polazi brojne plesne radionice od kojih neke i u Španjolskoj. Nastupa na Monoplayu 2025 s kratkim solom te u sklopu Split TASK projekta. Amaterska je slikarica s dvjema održanim samostalnim izložbama. Voli pisati poeziju, fotografirati, obožava film, a ples joj je najveća strast te se u tom polju namjerava dalje razvijati i usavršavati.

MIA ŠARE
Gdje je ono čega nema?

Koreografija i izvedba: Mia Šare
Koreografska podrška: Nataša Kustura
Glazba: Cosmo Sheldrake – Bodies of water

Gdje je ono čega nema? kratka je minijatura u kojoj izvođačica kreira vlastitu ‘sobu igre’. Imaginacijom otvara prostore u kojem vuna može biti sijeno, marama haljina, a kutije zidovi. Granica između stvarnog i zamišljenog postaje sve propusnija, otvarajući prostor za dječju, ali i odraslu igru.

dancEUA – Contemporary Resilience: Reinventing Dance in Ukraine (2025-2027) europski je projekt posvećen osnaživanju ukrajinske suvremene plesne scene kroz umjetničke rezidencije, edukaciju, stvaranje novih radova, međunarodnu razmjenu i gostovanja. Projekt koordinira Studio za suvremeni ples (Hrvatska), a partneri su Central Europe Dance Theatre (Mađarska), M Studio (Rumunjska), Vitlycke – Centre for Performing Arts (Švedska) i UA Contemporary Dance Platform (Ukrajina). Projekt je sufinanciran sredstvima Europske unije kroz program Kreativna Europa. Svoje će radove na Monoplay festival predstaviti Daria Cristea, Julia Tytska, Lea Amneby Snickers, Nikita Sulko, Valeria Churai i Valeria Lysenkovska.

Daria Cristea (RO)
Am I in Control?

Skateboard simbolizira nestabilno tlo između dvaju suprotstavljenih svjetova: fizičkog i digitalnog. Dok se tijelo bori da održi ravnotežu, telefon neprestano preusmjerava moju pažnju, stvarajući napetost između pokreta i distrakcije, autonomije i ovisnosti. Solo istražuje iluziju kontrole i krhak odnos između slobode i tehnološkog utjecaja. Na kraju postavlja pitanje: Imam li doista kontrolu ili se samo prilagođavam sustavima koji kontroliraju mene?

Julia Tytska (UA)
Run On

Možeš trčati dokle želiš, ali tama uvijek iznese sve na svjetlo. Prije ili kasnije, platiš za sve što si učinio.

Lea Amneby Snickars (SE)
DORA

U ovoj solo izvedbi Lea Amneby Snickars istražuje odnos između pokreta i govornog jezika, propitujući kako se identitet i autentičnost oblikuju pred publikom. Izvorno djelo u trajanju od 20 minuta preoblikovano je u kraću verziju za festival Monoplay. Krećući se kroz različite narative i koreografske prijedloge, DORA se poigrava percepcijom publike o fikciji, stvarnosti i izvedbi te postavlja pitanje što znači biti autentičan na pozornici.

Nikita Sulko (UA)
In Beauty Around Us, Together

Neizreciva ljepota ovoga svijeta
U kojemu postojimo zajedno
Opčinjava
Predivna prilika
Za biti ovdje i sada, s bezgraničnom, bezuvjetnom ljubavi prema svemu oko nas
Želim podijeliti tu ljubav s tobom
Vidjeti ovaj svijet
Zajedno
Moja srodna duša

Valeria Churai (UA)
Countless

Život se odvija kao da nema kraja. Vrijeme ostaje nevidljivo sve dok njegov oblik ne otkrije odsutnost. Možda ništa nije beskonačnije od onoga što već izmiče.

Valeria Lysenkovska (UA)
The Cold Settles In

Smušene misli dovode unutarnju toplinu do potpunog izgaranja. Gusta hladnoća nastanjuje se u praznini. Dok se povlači, za sobom ostavlja samo čisti mir.