Umjetničko – etnografsko istraživanje naziva Plesna kartografija – reimaginacija okoliša fokusiralo se na mapiranje plesom okoliš u kojem su nastala mirila. Mirila su pogrebna spomen obilježja koja se sastoje od dva kamena postavljena uz glavu i noge. Poznata su i pod nazivima bilješke i počivaljke. Istraživanje se sastojalo od čitanja literature, intervjua, razgovora, izlazaka na teren, plesnih improvizacija, snimanja i montaže videa, promišljanja o uspostavi koreografske metode i bilježenje same metode. Prvenstveno smo se bavili na koji način okoliš utječe na tijelo u pokretu i kako se taj okoliš može mapirati plesom tj. kako ga sebi možemo obilježiti kroz pokret. Označavali smo prostor a da u prostoru ne ostavimo fizički trag, već da ga zabilježimo u vlastitom unutarnjem okolišu. Pitanje koje smo si postavili jest kako plesna praksa može biti obogaćena izmicanjem iz plesnog studija u drugačije okoliše. Za način dokumentacije metode odlučili smo se za medij filma stvarajući tako trajni zapis o plesu – svojevrsno “mirilo plesa”. Cilj nam je bio spojiti umjetničko istraživanje sa znanstvenim metodama koje se koriste u etnografiji i antropologiji te dobiti hibridnu metodu i obogatiti umjetničko istraživanje. Produkt istraživanja jest metoda rada koja je zabilježena u mediju metodološkog-eksperimentalnog-plesnog- etnografskog filma.
Autorica: Matea Bilosnić
Izvođačice: Dora Brkarić & Nataša Kustura
Kulturni antropolog: Mario Katić
Snimatelj & montažer: Vladimir Miketa
Dramaturginja: Nikolina Rafaj
Sugovornica: Anka Sjauš
Projekt je ostvaren uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske
