TRI MINIJATURE

Tri minijature otvaraju prostor trga društvenoj memoriji i senzibilitetu. Plesne imaginarije produkt su susreta koreografa i mladih izvedbenih umjetnica na temu forme sola i izvedbene egzotike.

Izvedba i koreografija: Mia Šare, Tina Jurjević, Jela Ugarkov
Glazba: Claude Debussy
Flauta: Ana Lakić
Koncept, koreografija: Sanja Petrovski

SANJA PETROVSKI: PRI LIPI

Umjetnička praksa povezivanja s prostorom često je realizirana zamisao koja se dugo provlači kroz festival Monoplay korištenjem otvorenih mikro prostora. Kroz refleksiju urbanizacije društvenim angažmanom utječe se na osmišljavanje kreativnih odnosa u okviru suvremenih izazova. Konceptualna i izvedbena razina povezuje sadržaj eksterijera trga Branka Stojakovića: prostor, drvo, čovjek!

Koncept i izvedba: Sanja Petrovski
Logistička podrška: Patricia Gospić, Ljupka Petrovski

KLARA ZRILIĆ: IN AND OUT

U središte sola IN and OUT plesačica dovodi preciznost, ritmičnost i repeticiju. Pokreti se izvode poput mehaničkog zadatka, te stroge geste stvaraju sliku tijela koje je potpuno uronjeno u rad. No, tempo postupno ubrzava, ritam se lomi, kontrola nestaje, a struktura se urušava pod pritiskom vlastitog intenziteta. U tom prijelomu nastaje prostor gdje se oštrina i sloboda isprepliću, grubost pokreta pretače u protočnost, a preciznost zamjenjuje nepredvidivosti. Trajanje geste ključan je alat kojim plesačica održava pozornost publike, napetost radnje i fokus na tijelu koje iz mehaničkih gesti prelazi u slobodniji pokret.

Koreografija i izvedba: Klara Zrilić

Klara Zrilić završila je srednjoškolsko obrazovanje iz suvremenog plesa 2019. godine u Glazbenoj školi Blagoje Bersa u Zadru. Nakon toga upisuje Učiteljski fakultet u Zagrebu te paralelno djeluje na plesnoj sceni, sudjelujući u radionicama i projektima Zagrebačkog plesnog centra, Liberdancea i DanzArta. Trenutno studira suvremeni ples na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kao članica Zadarskog plesnog ansambla sudjelovala je u predstavama Kako je Potjeh tražio istinu, Noći… Koreofrenija i Arhiviranje – tajni dnevnik umjetničke prakse.

ANA GOSPIĆ ŽUPANOVIĆ: UMJESTO PLESA, BLIŽE TIŠINI…

Ova izvedba je nešto između izložbe, instalacije i performansa ili ponešto od svega toga. Predstavlja osobnu refleksiju, kao svojevrsnu nestvarnu meditaciju očaja o stanju suvremenog svijeta, političkim i ideološkim pozicijama, odnosima moći. Pokušavajući izmaknuti izravnim i često neučinkovitim aktivističkim obrascima, ovaj se čin kao najmanja moguća gesta otpora ipak želi upisati u polje izricanja osude i traženja odgovara. Što znači biti svjestan? Čija je sve odgovornost?

Sve je ovdje -mini, osim kutija/stalaka. One su jedine zaista muzejski eksponati, neutralna masa što čeka sadržaj.

Koncept i izvedba: Ana Gospić Županović
Zahvala za podršku/pomoć u realizaciji: Andreja Lemić, Koraljka Alavanja, Andrea Lauš, Sanja Petrovski.

Ana Gospić Županović radi u Zadru kao sveučilišna profesorica. Autorica je jedne znanstvene monografije te više različitih studija, kritika i prikaza iz područja kazališta i suvremene izvedbe. Plesom se intenzivnije bavila od 2000. do 2005. godine educirajući se kroz različite plesne seminare, edukacije i radionice. Kao plesač sudjelovala je u nekoliko predstava i različitih projekata na lokalnoj nezavisnoj sceni: Zadarski plesni ansambl, udruga Zalet i Antiudruga. Zadnjih nekoliko godina je članica Plesnog studija za odrasle Zadarskog plesnog ansambla pod vodstvom različitih pedagoga. Bavi se i fotografijom te osnaživanjem nezavisne scene. Izlagala je na više skupnih i jednoj koautorskoj izložbi.

ANDREJA LEMIĆ: ČEKANJE ILI NE OKREĆI SE

Čekanje je moj drugi plesni solo koji se bavi reakcijom tijela na stres. Rad sam započela 2024. godine sa solom Jesam li ti rekla da se bojim grmljavine? koji je izveden na Noći mračnog cirkusa 2024. Solo se bavio spontanim tjelesnim reakcijama na nagle svjetlosne i zvukovne podražaje nevremena u nadolasku. Solo Čekanje bavi se sličnim spektrom neugodnih emocija, odnosno iščekivanjem katastrofalnog razrješenja prosječno stresne životne situacije, ali je kontekst promijenjen. Kao fizički materijal u solu koristise suptilno izricanje nervoze, propitivanje i iscrpljivanje materijala koraka, okretanja, donošenja odluka i odustajanja. Solo je smješten u ograničeni prostor hodnika koji postaje još sićušniji zbog nemogućnosti bijega od zatvorenih vrata i straha koji stoji iza njih, a istovremeno i ogroman zbog mogućnosti koje nudi pokretu.

Koreografija i izvedba: Andreja Lemić
Savjetnica/suradnica: Ana Gospić Županović

Andreja Lemić rođena je 1998. godine u Zadru. Diplomirala je komparativnu književnost 2025. Bavi se kazalištem od 2017., a suvremenim plesom od 2022. Glumila je u produkcijama Teatra K. u režiji Matee Antunović: u predstavi Igra Gordogana (prema tekstu Radovana Ivšića Kralj Gordogan)te u Sablasnoj sonati 2019. godine. Režirala je obradu Janežićeve predstave Bez glume, molim! (2022). 2024. sudjeluje u režiji site-specific predstave u staroj splitskoj jezgri u sklopu Split calling festivala. Od 2025. radi istraživački projekt KLUB SE ZATVARA! koji se bavi predstavljanjem identiteta u svakodnevici prema hipotezama Ervinga Goffmana. Nezavisno režira na području Zagreba, isključivo s amaterskim skupinama izvođača.

KORINA OLTRAN: Ctrl ⇧: IID enter log001

“fokus je super uhvatiti i mogu sve od jednom i jos malo jer kada drugo     i frekvencija i podražaj i zvuk i slika i uzimam radio     mobitel je nevjerojatno puno odjednom     dobivam neke komadice ponekad i sve sto sam htjela i cijele slike i biram tražim gubim u brdu infomacija i stalno se roje u glavi neke                 ”

Autorica izvedbe pokretom dekodira algoritamsku svakodnevicu pretvarajući svoj “intimni internetski dnevnik” u multimedijalno iskustvo.

Izvedba i koncept: Korina Oltran
Mentorica: Matea Bilosnić
Vizual: Jan Mišković
Posebna zahvala Knjigozemskoj na podršci u realizaciji scenografije.

Korina Oltran dugogodišnja je članica Zadarskog plesnog ansambla, gdje djeluje kao izvođačica, autorica kratkih plesnih formi i asistentica koreografije. Sudjelovala je u brojnim predstavama, među kojima se ističu Kako je Potjeh tražio istinu, Dvije žene, pet žena, 1518. i Metamorfoze. Kao izvršna producentica festivala MONOPLAY te sudionica međunarodnih projekata spaja izvedbenu praksu s organizacijom i suradnjom. Pedagoškim radom bavi se u OŠ za suvremeni ples i balet u Šibeniku te kroz rad s odraslim plesačima Studija Zadarskog plesnog ansambla. Ovo je njen treći samostalni rad na Monoplay-u.

ANDREJA LAUŠ: KRUG

“Vrtimo se u krug kako bi se pronašli.”

U kratkom solu izvođačica uzima geometrijski oblik kruga kao tjelesni i konceptualni simbol razrade. Inspirirana glazbenom pozadinom ritualnog ritma istražuje ideju impulsa, rotacije i izolacije. Kratko kružno putovanje podijeljeno je u tri etape.

Koreografija: Andreja Lauš
Mentor: Nataša Kustura
Glazba: Dino Sabatini – Ego experior

Andreja Lauš je prvostupnica francuskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Zadru. Trenutno je na diplomskom studiju zadarskog Odjela za povijest umjetnosti, konzervatorski i muzejsko-galerijski smjer. Zadnjih pet godina pleše u studiju Zadarskog plesnog ansambla pod voditeljstvom Korine Oltran, Josipe Štulić, Nataše Kusture i Sanje Petrovski. Dvije godine trenirala je moderni balet u plesnoj udruzi Pirueta (voditeljica: Vinka Zekić). Amaterska je slikarica s dvjema održanim samostalnim izložbama. Voli pisati poeziju, fotografirati, obožava film, a ples joj je najveća strast te se u tom polju namjerava dalje razvijati i usavršavati.