Su-kreatori: Marcio Kerber Canabarro, Emese Cuhorka, Csaba Molnár
Izvode: Jessica Simet, Márton Gláser, Csaba Molnár
Glazba: Coil, GG Allin
Glazbeni urednik: Ábris Gryllus
Kostimografija: Anikó Németh i kreativni tim
Svjetlo: Miklós Mervel
Dramaturgija: Ármin Szabó-Székely
Koreografija: Adrienn Hód
Podrška: Ministarstvo ljudskih resursa (H), Nacionalni fond za kulturu (H), Zaklada OFF (H), Kulturni centar SÍN (H), Zaklada za nove izvedbene umjetnosti (H)

Solos je zajednička izvedba troje važnih umjetnika ove kompanije, podijeljen u zasebne izvedbe. S istim fokusom u izvedbi, Emese Cuhorka, Marcio Kerber Canabarro i Csaba Molnár prelaze granice klasičnog kazališta stvarajući autentičan i predani kontakt s publikom. Snoseći pojedinačnu odgovornost, oni istovremeno oblikuju unaprijed napisane i nepredvidive događaje. Iznova se susreću s istom publikom, pokazujući svoja nova lica u svakom činu. U međuvremenu gledatelji mogu i sami shvatiti promjenu kroz koju prolaze tijekom predstave.

„Stojim sam u unakrsnoj vatri tvojih očiju. Moj jedini orijentir zadire duboko unutar kostura ukrašenog mesnatim korovom. Dva se staklena oka ne mogu boriti protiv vojske, jedna usta ne mogu odgovoriti pitanjima gomile, a ja sam ne mogu utažiti glad lopova koji žudi za užitkom. Možda bi običan dodir imao više smisla? Tada bi se naša ovisnička priroda počela gušiti i na kraju bi se skamenila pred ovom neobjašnjivom tajnom. Prihvatite i uočite ljepotu u ovoj nezadovoljavajućoj ali transcendentalnoj ljepoti“
Csaba Molnár

„Adrienn Hód je pitala što radim.
Rekla sam joj da sudjelujem.
Zatim je rekla da Alien misli da je shvaćen.
Mislim da sam i ja shvaćena.
Stranac sam tek dok ne mogu podijeliti svoje osjećaje.
Često ih gledam kako se muče, bore, ili samo rade na nečemu. Oni znaju kako se radi, rješavaju problem, stvaraju, popravljaju, objašnjavaju. Oni ne znaju koji to sitni detalj promatram na njihovim leđima ili na cipelama, kada im se od koncentracije mišići na licima rastegnu u osjećaje. Identificiranje s radnjom koju rade podiže im obrve, tijela su im puna želje za postizanjem nečega. Humor radnje i iznenadni trik: tada osjećam cijelu osobu kao akciju, svi detalji su magični simboli. Tada primjećujem da iz dana u dan vidim sve više nepoznatih stranaca, ljudi koje bih trebala pozdraviti.”
Emese Cuhorka

„Sviđa mi se način na koji se sunce naslanja na susjedni balkon. Oblici su tako čvrsti da osjećam da ga mogu dohvatiti rukama i saviti sjene. Kad si dam vremena da vidim nešto ili nekoga, stvari poprimaju sloj čuda. Teško je razumjeti kako takva tekstura raste u ovom svemiru. Sunce se samo jednom trebalo roditi, a samim tim i sve oko mene da bi me ovako vidjeli. Možda se ovdje otimam vlastitom postojanju. Sve je materijalno. I često sam zaokupljen onima nevidljivima. Ako beskrajno utihnem, i oni se savijaju. Ljepota je način primjećivanja…“
Marcio Kerber Canabarro

„Htjela sam komunicirati s odnosom publike i izvođača, a ne s odnosom među ljudima na pozornici. Ovo nije hijerarhijski nego horizontalni odnos. Doživjela sam da se s različitim ljudima ponašam drugačije i reagiram na drugačiji način. To se može dogoditi i na način na koji to niti ne želim. Prepoznavanje te vrste prilagodljivosti, brzina i kvaliteta akcije i reakcije oblikuju odnos među ljudima. Zanimala me kvaliteta te komunikacije, kako ona definira moje osjećaje, moje senzacije i moje misli. Bila sam znatiželjna istražiti rađanje odnosa s izvođačem/kreatorom. Njegov oblik, njegove „igre“, alati i sadržaj, sve postaje dio izvedbe. Što motivira druge ljude i koji oblik poprima ta motivacija? Tijekom cijelog stvaralačkog procesa bavila sam se pitanjem kome se obraćam ovim djelom? Svemiru? Supkulturnoj skupini? Ili jednostavno ljudima? Što znači „ljudi“? Tko su oni? Što nose sa sobom? I u konačnici, kakva je budućnost djela? To otvara pitanje održivosti i egzistencije. Dakle kulturne politike, tržišta, umjetničkog stvaralaštva i njihovog odnosa. Kako jedno utječe na drugo? Koji je cilj onih koji odlučuju o umjetninama? Što učimo, gdje nam je fokus i koje institucije i sustavi financiranja definiraju te vrijednosti? Naravno, plesni materijal ne može ispričati takve priče, ali osjećam da je važno pisati o tome jer su te misli bile prisutne kada se odlučivalo o formi ovih izvedbi. I naravno da su me i dalje zanimale velike klasične teme: traženje slobode, kako i gdje je možemo doživjeti, definicija tijela i seksualnosti, tradicija i oblikovanje ega, apsurdnost i tuga nejednakosti u životu, posebno mržnje i destruktivnih sila, a nasuprot tome razumijevanja, kompromisa i prihvaćanja. Postati partneri i doseći svijet u kojem je ego poražen, a ljudska inteligencija može biti kompromis. A što je ovo? Trebaju li se svi odjednom prosvijetliti? Uvijek je postojala ta bipolarnost. Što mogu učiniti s ovim? Gdje je moja smirenost? Gdje je moja vjera? Borim se, ali do kada? Ima li prostora ili se povlačim i formiram svoju osobnu kulturu, tražim partnere i zajedno gradimo svijet kakav želimo. A gdje točno? U Budimpešti? Što trebam otvoriti ili zatvoriti u sebi da bih to mogla učiniti? U svakom slučaju, mislim da je dijalog važan, važno je uvidjeti posljedice našeg postojanja.”
Adrienn Hód

Hodworks je 2007. godine osnovala koreografkinja Adrienn Hód. Osim stalnih članova, ova međunarodna kompanija sa središtem u Budimpešti surađuje s umjetnicima iz različitih područja umjetnosti. Hodworks okuplja proaktivne, progresivne autore koji imaju vlastite kreativne i usmjerene metode rada. Usredotočeni su samo na ljudsko tijelo, oslobođeno bilo kakvih posrednika, ograničenja, sklopova ili rekvizita. Materijali Adrienn Hód, koji uvijek idu u novom i progresivnom smjeru, rezultat su dugog kreativnog istraživanja temeljenog na improvizaciji koja se na pozornici pojavljuje u strogo strukturiranom obliku. Za njezine je koreografije karakterističan delikatno razvijen, fin i visokokvalitetan vokabular koji balansira između egzaktnog i vrlo apstraktnog prikaza. Ova djela potiču duh i osjetila publike te pozivaju na sumnju u poznato i otvaranje prema nepoznatom. Oni ne rade kompromise; ne žele ugoditi.
Njezine koreografije teže dekonstrukciji, destabilizaciji i ponovnoj izgradnji već postojećih plesnih struktura. Fokus njezina rada je status izvođača koji je povezan s ekstremnim ljudskim stanjima te verbalnim i fizičkim izrazom. Izvedbe su obilježene tabuima, obogaćene robusnim, ali delikatnim humorom: radikalno istraživanje tijela, oslobođeno predrasuda. Ona otvara paralelnu stvarnost, koja je izgrađena od nesvjesnog i ekstatičnog. Publiku privlači „siva zona“ u kojoj je „prisutnost“ važnija od „značenja“.
Bilo da se bavi radikalnim istraživanjem nagih tijela kao u predstavi Dawn (2014.), evocira ekstremne uvjete emocionalnog i jezičnog izražavanja u Conditions of Being a Mortal (2015.), ili šalje svoje plesačice, kao blistave zborašice, u ekstatični tok svijesti između osobne priče i fragmenta aktualnog društvenog diskursa kao u Grace (2016.): ona uvijek pokušava pomaknuti granice performativnog prikaza i otvoriti novi prostor za perspektivu i naraciju iza tabua i konvencija pogleda i očekivanja. Pozornica je za nju igralište koje je podređeno određivanju ili tumačenju njegovih znakova. Njezine predstave uvijek iznova posežu za potpuno novim plesnim formama i dramaturškim principima, radikalno promišljajući mogućnosti koje su svojstvene suvremenom plesu. HODWORKS naglašava kompleksnost i radikalnost osobnog izražavanja, razotkrivajući višeslojne konstrukcije identiteta. Na taj se način i djela Adrienn Hód mogu čitati, u kontekstu ugrožene umjetničke i osobne autonomije, kao pokret obrane i ponovnog dobivanja te autonomije.
„Pojmovi koji se često vežu uz nju su: asocijativno, nekonvencionalno i duhovito. No, to je daleko od potpunog kada se opisuje kvaliteta koja spaja njezine radove i čini ih otkrivenjima, čini ih tako snažnim i autentičnim, što je zamijetio međunarodni plesni svijet. (…) Ovo je plemenita umjetnost; baca svjetlo na ono što je tajnovito u samoj svojoj prirodi.“
András Rényi, teoretičar umjetnosti

Adrienn Hód jedinstvena je i inovativna, međunarodno poznata umjetnica mađarske suvremene plesne scene. Njezina djela, Basse danse 2012., Dawn 2014. i Conditions of Being a Mortal 2015., odabrana su u 20 najistaknutijih suvremenih plesnih djela europske plesne mreže Aerowaves. Njezina kompanija Hodworks redovito se pojavljuje na međunarodnim festivalima i u kazalištima.
Dekonstruira okvire tijela, pokreta, prostora i glazbe te ih ponovno gradi na iznenađujuće načine. Jezgru kompanije čine freelance plesači koji već godinama rade zajedno u promjenjivim konstelacijama. Njihovi su nastupi tri puta bili odabrani u programu Aerowaves Europske plesne mreže, a u Mađarskoj su višestruki dobitnici nagrada Rudolf Lábán i Zoltán Imre. Glavni fokus joj je eksperimentalni pokret i suvremeni ples. Koreografira kazališne predstave, filmove, TV reklame, nastupe uživo i događanja. Redovito podučava improvizaciju i održava radionice vezane uz Hodworks djela.

Adrienn Hód rođena je 1975. Diplomirala je na Akademiji za suvremeni ples u Budimpešti, jedinoj školi suvremenog plesa u Mađarskoj koju je utemeljio Iván Angelus. Na istoj je akademiji 2014. godine završila i pedagoški smjer. Njezini rani radovi predstavljeni su na večerima mladih koreografa pod nazivom Inspiracija, a u organizaciji zaklade Workshop. Osnovala je kompaniju OFF u 1995., a zatim i Hodworks u 2007. Iste je godine bila i umjetnički rezident istraživačkog programa Workshop zaklade Research into the Unknown te je tamo kreirala Kapcsolódjunk és bömböltessük. 2008. kreira ženski duet naziva Što bismo trebali učiniti sa svojim tijelima?, a iste je godine sudjelovala u mađarsko-američkom umjetničkom programu Meeting Points. 2009. godine predstavlja svoje novo djelo Supra Hits. Dobio je potporu Trust for Mutual Understanding 2010., a 2011. bila je rezidentica u Tanzfabriku u Berlinu.